2013-03-05 08:26:28

Četiri godine volontiranja u „Slavi Raškaj“

Za volonterke maturalnih razreda naše gimnazije koje su se u ponedjeljak 25. veljače sa poklonima i mnogo emocija uputile još jednom volontirati u „Slavu Raškaj“ - taj dan nije bio kao svaki drugi! Označio je završetak gimnazijskog volontiranja,  možda i poticaj za nastavak rada u nekoj drugoj udruzi,  sada sa  mnogo većim znanjem i iskustvom…

Početak volontiranja u „Slavi“ za mnoge je volontere  bio i prvi susret sa osobama oštećenog sluha, govora i motoričkih sposobnosti.  Glazbene i likovne radionice koje su se kontinuirano nastavljale tijekom godina pružile su mogućnost volonterima i štićenicima „Slave“ da se dobro upoznaju, sruše međusobne predrasude, ostvare bolju komunikaciju, provedu lijepe zajedničke  trenutke…

Ovo je prilika da saznamo što o svom iskustvu kažu volonteri  i da se prisjetimo njihovih radionica u „Slavi“:

„Učlanila sam se u grupu volontera s namjerom da činim dobra djela. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, osjećala sam da pomagati drugome znači davati dio sebe. Na kraju odlazim sa saznanjem da sam pomaganjem  više dobila nego što sam pružila i da će u meni zauvijek ostati sjećanje na zajedničke trenutke pjesme, plesa i smijeha.“ (Ivona Bosančić, 4. f)

„Volontirajući sam upoznala jedan potpuno novi svijet: svijet bez mržnje, promišljenih izjava i lažnih osjećaja“ (Marija Pavlovski, 4. a)

„Volontiranjem pomažemo, činimo druge sretnijima. To je i način da očuvamo čovječnost, postanemo bolji  i otvorimo svoja srca za druge. Mnogo mi znače četiri godine volontiranja, naročito osjećaj sreće i zadovoljstva koji bi me ispunio nakon uspješno obavljene akcije.“ (Jelena Žarković, 4. d)

„Godine volontiranja su mi omogućile da se iskušam u novim okolnostima,pomaknem granice…To je put koji nije uvijek lagan. Ponekad je ispunjen stresom i strahom, ali uvijek  nadvlada osjećaj zadovoljstva i spoznaja da možeš donijeti promjenu, osvijetliti nekome dan i učiniti život ljepšim.“ (Iva Burazin, 4. f)

„Volontirati znači ustati rano, čekati na kiši, buri ili suncu, doći u „Slavu“ i onda shvatiti da je sve vrijedilo truda zbog druženja, pjesme i osmjeha koji hrane dušu.“ (Kristina Ramljak, 4. a)

„ Teško mi je riječima izraziti sve osjećaje vezane za volontiranje: željela sam raditi nešto korisno i dobro za druge, ali su mi osmjeh i sreća onih kojima smo pomagali postali još važniji. To obostrano zadovoljstvo čini volontiranje posebnim .“ (Jelena Jerković, 4. d)

 

 „Volontiranje mi je pomoglo da shvatim da sam provodeći dio svog slobodnog vremena u „Slavi“ i pomažući drugome dobila neusporedivo više: osjećaj zadovoljstva, zahvalnost  i iskustvo koje se ne zaboravlja“. (Ana Curić,4. a)

 „Za mene su protekle četiri godine volontiranja prvenstveno donijele mnogo lijepih i bezbrižnih trenutaka. Kad bih ušla u prostorije „Slave“ zaboravila bih na vlastite probleme i brige, bar na kratko, svaku svoju misao i pokret usmjerila bih osobama zbog kojih sam volontirala. Tako smo uzajamno pomagali i uveseljavali jedni druge. Za mene istinski vrijedno iskustvo.“ (Maja Žunić, 4. d)

„Nisam dvojila ni trenutka kada je u prvom razredu trebalo odlučiti želim li biti volonter. Nakon četiri godine mogu reći da nikad nisam požalila što sam donijela takvu odluku jer su odlasci u „Slavu“ ponedjeljkom ujutro promijenili moj pogled na svijet, učinili me boljom osobom, izazvali u meni mnogo  emocija i donijeli iskustvo koje ću pamtiti cijeli život.“ (Lara Šamadan, 4. d)

„Zahvalna sam prof. Pleić što mi je omogućila sudjelovanje u ovoj aktivnosti. Volontiranje me mnogočemu naučilo: sposobnost darivanja vremena i ljubavi drugome bezgranična je, jednostavnost i veselje, ljubav, neprocjenjivi su. Nadam se da ću i u budućnosti imati priliku volontirati i da će ta sreća biti dio moga  života do kraja.“ (Ivana Grković, 4. c)


IV. gimnazija Marko Marulić Split